Bugarska, riječ koja je u nama još od kraja prošlog ljeta budila lijepe misli i lijepa sjećanja. Koliko dugo smo čekali da ponovo odemo tamo, svi treninzi preko zime, sva trčanja i znojenja, bolovi u teretani . Zatim isto to zajedno s uživanjem na terenu, igranje utakmica, svi treninzi kondicije, snage, pitchanja, udaranja i obrane. Sve je bilo zbog ovoga! Sa svakim naporom i kapi znoja mislili smo samo na ovaj turnir, turnir na kojem smo prošle godine igrale odlično, ali se super i zabavile te si zadale cilj – ove, 2014. godine moramo ući u top 4! Od tog trenutka sve se svodilo samo na to. Odjednom prošla je cijela zima, proljeće i ljeto, a mi smo već bili u kombijima na putu za Bugarsku. Konačno smo stigle tamo i same ne vjerujući da je došao taj trenutak, trenutak koji smo čekale, za koji smo trenirale i davale sve od sebe čak i onda kad smo mislile da više ne možemo.
… pročitajte više…
Bugarska, riječ koja je u nama još od kraja prošlog ljeta budila lijepe misli i lijepa sjećanja. Koliko dugo smo čekali da ponovo odemo tamo, svi treninzi preko zime, sva trčanja i znojenja, bolovi u teretani . Zatim isto to zajedno s uživanjem na terenu, igranje utakmica, svi treninzi kondicije, snage, pitchanja, udaranja i obrane. Sve je bilo zbog ovoga! Sa svakim naporom i kapi znoja mislili smo samo na ovaj turnir, turnir na kojem smo prošle godine igrale odlično, ali se super i zabavile te si zadale cilj – ove, 2014. godine moramo ući u top 4! Od tog trenutka sve se svodilo samo na to. Odjednom prošla je cijela zima, proljeće i ljeto, a mi smo već bili u kombijima na putu za Bugarsku. Konačno smo stigle tamo i same ne vjerujući da je došao taj trenutak, trenutak koji smo čekale, za koji smo trenirale i davale sve od sebe čak i onda kad smo mislile da više ne možemo.
Stigle smo pred hotel, mi cure koje smo umorne od puta jedva čekale leći u krevet i što prije dočekati dan kada ćemo u dresu kluba zaigrati i pokazati što smo napravile od prošle godine, koliko smo sada jače. S nama su, naravno, bili i naši treneri te ujedno i vozači koji su vozili i bili budni cijelim putem kako bi nas sigurno dovezli do odredišta. Oni su, osim nas, bili vrlo nestrpljivi i željeli da što prije izađemo na teren kako bi oni kroz našu igru osjetili svoj ponos, kako bi znali da sve što su dali i uložili u nas nije bilo uzalud, kako bi bili sretni i stajali ponosno dok protivnička ekipa i cijele tribine gledaju kako igra ekipa čiji prosjek godina igračica iznosi tek 19 godina. Iako mlade i možda pomalo neiskusne, nije nam falilo motivacije, nije nam falilo žara i nabrijanosti niti želje za pobjedom! U glavi nam je bilo to da možemo ostvariti sve što zamislimo! Tako je došao prvi dan turnira…
U 9.30 sati čekala nas je prva tekma protiv španjolske ekipe – Antorcha.
Iako ranojutarnja tekma s početkom zagrijavanja u 8 sati, bile smo i više nego budne i spremne za igru. Budući da su Španjolke dosta jaka ekipa koja ima vrlo brzu igru s puno buntova, krađi i neočekivanih udaraca, u igru nismo krenuli s previše nade da ćemo pobjediti zbog prošlih iskustava sa španjolskim ekipama.
Igra je tekla kako je tekla i uz njihovo dobro udaranje, a naše štekanje na palici i pokoji error u obrani, utakmica je završila rezultatom 6:0 za Španjolke. U našoj ekipi najviše se istaknula Ajda koja je odlično odigrala obranu odnosno outfield s puno uhvaćenih loptica i lijepim playevima te je zaslužila MVP nagradu koju su nam treneri dijelili za svaku tekmu kako bi nas ohrabrili, potaknuli i istaknuli dobre stvari u igri. Tako je MVP prve utakmice otišao Ajdi.
Istog dana u 15 sati čekala nas je još jedna utakmica ovaj put protiv Švicarki – Therwil Flyers. Kao što smo i očekivale, Švicarke su se naoružale Amerikankama te tako u njihovoj prvoj postavi nije igrala jedna niti dvije već 3 Amerikanke koje su dominirale kroz cijelu utakmicu, a i cijeli turnir. Ipak, mi smo dale sve od sebe i odigrale smo odličnu utakmicu! Rezultat na kraju tekme je bio 2:0 u njihovu korist. Bile smo jako ponosne na takav rezultat jer je to ekipa koja je na kraju osvojila 1. mjesto, a mi ‘klinkice’ smo od njih primile samo 2 boda. Tekma nas je jako nabrijala za sljedeći dan kada smo trebale ići po prve dvije pobjede s ipak nešto slabijim ekipama. Na utakmici protiv Švicarki istaknula se Tihana, koja je cijelu utakmicu odlično pitchala i ostavila Švicarke na samo 2 boda.
Sljedeći dan ponovo jutarnja tekma, ali i dan kada smo lovili pobjede. Ujutro smo stigle na teren i imale što vidjeti, Dankinje koje smo svaki put pobjeđivale bez problema također su dovele Amerikanke! I to na ključne pozicije – pitcher i cather. Pitcherica koja je bacala za Dankinje dominirala je cijeli turnir kao najbrža pitcherica. Protiv njih smo odigrale super obranu, ali napad je jako štekao. Prva 4. inn nismo mogle dotaknuti lopticu, ali onda smo napokon počeli imati kontakte.
Utakmica je bila napeta, jer je bilo 2:0 za njih. Onda je došla Katarina (a.k.a Kača) i udarila prvi hit. Nakon Loreninog udarca u polje dogodio se error te je Kača osvojila bod. Tada je bilo samo 2:1, a mi smo se napokon probudile. Počele smo navijati iz sveg glasa! Još jedan hit ostvarila je Selena i bile smo presetne! Napokon smo počele vjerovati da možemo pobijediti. Opet smo stale na udaranju, a Dankinje su osvojile još 2 boda i došao je kraj tekmi. Bile smo im tako blizu, ali, nažalost, falilo je malo sreće. Na utakmici protiv Dankinja posebno se istaknula Lorena, koja je uz dobru obranu bila super i u napadu. Zbog njenog udarca osvojili smo bod, a u zadnjem inningu udarila je lopticu koja je skoro postala homerun. Nažalost, loptica je udarila u ogradu i postala double. I tako je zasluženo MVP #3 tekme otišao Loreni. Istog tog dana u 17:00 sati čekala nas je utakmica protiv domaćina Bugarki – Babes. Ovo je bila utakmica koju smo sigurno mogli pobijediti, ali zbog spleta okolnosti krenuli smo sa slabijom postavom te tako izgubile utakmicu 13-5. MVP te utakmice bila je ponovno Tihana, koja se istaknula s 2 hita, 2 RBI i 3 PO. Pošto smo znali da zbog sistema natjecanja i zatvaranja krugova više ne možemo biti 4., bile smo zbedirane i voljele bismo vratiti utakmice na početak, jer smo znale da možemo, ali jednostavno nam je nešto falilo. Ostalo nam je boriti se za 5. mjesto i odigrati još jednu utakmicu protiv ekipe bez ijednog poraza – francuski Les Comanches. Francuskinje s kojima igramo već nekoliko godina uvijek su bile jake i nikada nismo imale šanse protiv njih, ali više nismo imale što izgubiti pa smo krenule jako u tekmu. Tekma je tekla i više nego odlično. S vodstvom prva 3 inninga i jakim napadom, ali i obranom sve smo se više dizale i osjećale kao da možemo dobiti. Nažalost, u jednom trenutku mi smo pale, a one su to maksimalno iskoristile i digle se te vratile bodove i pobijedile utakmicu 9:8. Iako smo izgubile bile smo ponosne na sebe, jer bismo nekada od te iste ekipe izgubile 15:0, a sada smo ih imale i već smo vidjele pobjedu, ali, nažalost, opet nam je promaklo za dlaku. MVP tekme bila je Miha s 3 hita i 9 PO na prvoj bazi. Na ovu tekmu smo trebale biti najviše ponosne, jer je to ekipa koja na cijelom turniru do tada nije imala niti jedan poraz, ekipa koja je oduvijek dominirala i bila jaka, igračice koje igraju godina onoliko kolko neke od nas imaju, ekipa koja je igrala finale i mučila se sa Švicarkama koje su nas dobile 2:0, mi smo nalupale njihovu pitchericu s kojom su se Švicarke u finalu mučile. Stvarno tekma vrijedna ponosa. Došao je i taj zadnji dan, utakmica za 5. mjesto ponovno protiv Španjolki. Iako smo znale da ih možemo dobiti, da to nije ona tipična jaka španjolska ekipa igrale smo utakmicu jako, ali opet je falilo nešto i na kraju borbe izgubile smo 2:1 te tako ostale na zadnjem mjestu. MVP posljednje tekme bila je Iva sa 2 hita i odličnom obranom. Nakon tekme bilo je suza i plača, ljutnje. Svi smo znali da možemo bolje, da smo zaslužile bolje! Jer puno smo dale u to, dale smo sve što smo mogle ali nije bilo dovoljno. Iako tužne znale smo da smo najmlađa ekipa tamo, da jedino što nama fali je malo iskustva i samo to nam fali da budemo najbolje! Ipak odigrale smo tekme na koje trebamo biti ponosne, gubile smo s malom razlikom od jakih ekipa, puno smo naučile iz tekmi, skupile još malo iskustva i najbitnije od svega je da smo nakon svega još uvijek ostale ekipa. Ekipa smo koja vjeruje u sebe, koja vjeruje u svoje suigračice, ekipa koja zna da može, ekipa koja daje sve od sebe, ekipa koja plače zajedno, ekipa koja slavi zajedno i drago mi je da sam dio takve ekipe. Ekipa smo koja će sljedeće godine biti još jača, koja če još više gristi i boriti se, davati još više od sebe i ići do kraja, nikada ne odustati! Ekipa u koju treba vjerovati, jer imamo u sebi sve što je potrebno da budemo najbolje i najjače. Ovo je samo još jedna lekcija koja nas je puno toga naučila, lekcija zbog koje sljedeće godine idemo još jače! Sljedeće godine medalja je naša!
By: Miha
[fbalbumsync album=”704062152995710″]
Stigle smo pred hotel, mi cure koje smo umorne od puta jedva čekale leći u krevet i što prije dočekati dan kada ćemo u dresu kluba zaigrati i pokazati što smo napravile od prošle godine, koliko smo sada jače. S nama su, naravno, bili i naši treneri te ujedno i vozači koji su vozili i bili budni cijelim putem kako bi nas sigurno dovezli do odredišta. Oni su, osim nas, bili vrlo nestrpljivi i željeli da što prije izađemo na teren kako bi oni kroz našu igru osjetili svoj ponos, kako bi znali da sve što su dali i uložili u nas nije bilo uzalud, kako bi bili sretni i stajali ponosno dok protivnička ekipa i cijele tribine gledaju kako igra ekipa čiji prosjek godina igračica iznosi tek 19 godina. Iako mlade i možda pomalo neiskusne, nije nam falilo motivacije, nije nam falilo žara i nabrijanosti niti želje za pobjedom! U glavi nam je bilo to da možemo ostvariti sve što zamislimo! Tako je došao prvi dan turnira…
U 9.30 sati čekala nas je prva tekma protiv španjolske ekipe – Antorcha.
Iako ranojutarnja tekma s početkom zagrijavanja u 8 sati, bile smo i više nego budne i spremne za igru. Budući da su Španjolke dosta jaka ekipa koja ima vrlo brzu igru s puno buntova, krađi i neočekivanih udaraca, u igru nismo krenuli s previše nade da ćemo pobjediti zbog prošlih iskustava sa španjolskim ekipama.
Igra je tekla kako je tekla i uz njihovo dobro udaranje, a naše štekanje na palici i pokoji error u obrani, utakmica je završila rezultatom 6:0 za Španjolke. U našoj ekipi najviše se istaknula Ajda koja je odlično odigrala obranu odnosno outfield s puno uhvaćenih loptica i lijepim playevima te je zaslužila MVP nagradu koju su nam treneri dijelili za svaku tekmu kako bi nas ohrabrili, potaknuli i istaknuli dobre stvari u igri. Tako je MVP prve utakmice otišao Ajdi.
Istog dana u 15 sati čekala nas je još jedna utakmica ovaj put protiv Švicarki – Therwil Flyers. Kao što smo i očekivale, Švicarke su se naoružale Amerikankama te tako u njihovoj prvoj postavi nije igrala jedna niti dvije već 3 Amerikanke koje su dominirale kroz cijelu utakmicu, a i cijeli turnir. Ipak, mi smo dale sve od sebe i odigrale smo odličnu utakmicu! Rezultat na kraju tekme je bio 2:0 u njihovu korist. Bile smo jako ponosne na takav rezultat jer je to ekipa koja je na kraju osvojila 1. mjesto, a mi ‘klinkice’ smo od njih primile samo 2 boda. Tekma nas je jako nabrijala za sljedeći dan kada smo trebale ići po prve dvije pobjede s ipak nešto slabijim ekipama. Na utakmici protiv Švicarki istaknula se Tihana, koja je cijelu utakmicu odlično pitchala i ostavila Švicarke na samo 2 boda.
Sljedeći dan ponovo jutarnja tekma, ali i dan kada smo lovili pobjede. Ujutro smo stigle na teren i imale što vidjeti, Dankinje koje smo svaki put pobjeđivale bez problema također su dovele Amerikanke! I to na ključne pozicije – pitcher i cather. Pitcherica koja je bacala za Dankinje dominirala je cijeli turnir kao najbrža pitcherica. Protiv njih smo odigrale super obranu, ali napad je jako štekao. Prva 4. inn nismo mogle dotaknuti lopticu, ali onda smo napokon počeli imati kontakte.
Utakmica je bila napeta, jer je bilo 2:0 za njih. Onda je došla Katarina (a.k.a Kača) i udarila prvi hit. Nakon Loreninog udarca u polje dogodio se error te je Kača osvojila bod. Tada je bilo samo 2:1, a mi smo se napokon probudile. Počele smo navijati iz sveg glasa! Još jedan hit ostvarila je Selena i bile smo presetne! Napokon smo počele vjerovati da možemo pobijediti. Opet smo stale na udaranju, a Dankinje su osvojile još 2 boda i došao je kraj tekmi. Bile smo im tako blizu, ali, nažalost, falilo je malo sreće. Na utakmici protiv Dankinja posebno se istaknula Lorena, koja je uz dobru obranu bila super i u napadu. Zbog njenog udarca osvojili smo bod, a u zadnjem inningu udarila je lopticu koja je skoro postala homerun. Nažalost, loptica je udarila u ogradu i postala double. I tako je zasluženo MVP #3 tekme otišao Loreni. Istog tog dana u 17:00 sati čekala nas je utakmica protiv domaćina Bugarki – Babes. Ovo je bila utakmica koju smo sigurno mogli pobijediti, ali zbog spleta okolnosti krenuli smo sa slabijom postavom te tako izgubile utakmicu 13-5. MVP te utakmice bila je ponovno Tihana, koja se istaknula s 2 hita, 2 RBI i 3 PO. Pošto smo znali da zbog sistema natjecanja i zatvaranja krugova više ne možemo biti 4., bile smo zbedirane i voljele bismo vratiti utakmice na početak, jer smo znale da možemo, ali jednostavno nam je nešto falilo. Ostalo nam je boriti se za 5. mjesto i odigrati još jednu utakmicu protiv ekipe bez ijednog poraza – francuski Les Comanches. Francuskinje s kojima igramo već nekoliko godina uvijek su bile jake i nikada nismo imale šanse protiv njih, ali više nismo imale što izgubiti pa smo krenule jako u tekmu. Tekma je tekla i više nego odlično. S vodstvom prva 3 inninga i jakim napadom, ali i obranom sve smo se više dizale i osjećale kao da možemo dobiti. Nažalost, u jednom trenutku mi smo pale, a one su to maksimalno iskoristile i digle se te vratile bodove i pobijedile utakmicu 9:8. Iako smo izgubile bile smo ponosne na sebe, jer bismo nekada od te iste ekipe izgubile 15:0, a sada smo ih imale i već smo vidjele pobjedu, ali, nažalost, opet nam je promaklo za dlaku. MVP tekme bila je Miha s 3 hita i 9 PO na prvoj bazi. Na ovu tekmu smo trebale biti najviše ponosne, jer je to ekipa koja na cijelom turniru do tada nije imala niti jedan poraz, ekipa koja je oduvijek dominirala i bila jaka, igračice koje igraju godina onoliko kolko neke od nas imaju, ekipa koja je igrala finale i mučila se sa Švicarkama koje su nas dobile 2:0, mi smo nalupale njihovu pitchericu s kojom su se Švicarke u finalu mučile. Stvarno tekma vrijedna ponosa. Došao je i taj zadnji dan, utakmica za 5. mjesto ponovno protiv Španjolki. Iako smo znale da ih možemo dobiti, da to nije ona tipična jaka španjolska ekipa igrale smo utakmicu jako, ali opet je falilo nešto i na kraju borbe izgubile smo 2:1 te tako ostale na zadnjem mjestu. MVP posljednje tekme bila je Iva sa 2 hita i odličnom obranom. Nakon tekme bilo je suza i plača, ljutnje. Svi smo znali da možemo bolje, da smo zaslužile bolje! Jer puno smo dale u to, dale smo sve što smo mogle ali nije bilo dovoljno. Iako tužne znale smo da smo najmlađa ekipa tamo, da jedino što nama fali je malo iskustva i samo to nam fali da budemo najbolje! Ipak odigrale smo tekme na koje trebamo biti ponosne, gubile smo s malom razlikom od jakih ekipa, puno smo naučile iz tekmi, skupile još malo iskustva i najbitnije od svega je da smo nakon svega još uvijek ostale ekipa. Ekipa smo koja vjeruje u sebe, koja vjeruje u svoje suigračice, ekipa koja zna da može, ekipa koja daje sve od sebe, ekipa koja plače zajedno, ekipa koja slavi zajedno i drago mi je da sam dio takve ekipe. Ekipa smo koja će sljedeće godine biti još jača, koja če još više gristi i boriti se, davati još više od sebe i ići do kraja, nikada ne odustati! Ekipa u koju treba vjerovati, jer imamo u sebi sve što je potrebno da budemo najbolje i najjače. Ovo je samo još jedna lekcija koja nas je puno toga naučila, lekcija zbog koje sljedeće godine idemo još jače! Sljedeće godine medalja je naša!
By: Miha
[fbalbumsync album=”704062152995710″]
