Softball se igra na skoro svim podlogama, iako je trava najčešća. Igra se na terenu koji se naziva dijamant, a igralište je podijeljeno na dva dijela: infield i outfield. Infield označuju kućna baza i tri baze. Udaljenost između baza je 18.46 m.
Ekipa se sastoji od devet igrača. Utakmica traje sedam inninga (izmjena).U svakom inningu obje momčadi po jedanput udaraju (napadaju) i igraju polje (brane se). Momčad koja u tih sedam inninga osvoji najviše bodova pobjeđuje.
Igrači udaraju po redoslijedu utvrđenom na početku utakmice. Udarač stoji u batter’s boxu (udračevo polje), a pitcher (bacač) mu pitcha tj. baca. Postoje dvije vrste pitcha: strike (dobar) i ball (loš). Strike je lopta koja je bačena u strike zonu, a nije udarena ili ju je udarač promašio ili ju je pak udario izvan igrališta u faul. Ball je kad je lopta bačena izvan strike zone, a igrač na nju nije zamahnuo. Kada igrač udari loptu mora trčati prema prvoj bazi. Ako udarač ne udari loptu na treći strike on je izbačen. Ako je prije trećeg strikea pitcher bacio četiri balla udaraču se dodjeljuje prva baza.
Nakon udarene lopte udarač pokušava napredovati od baze do baze. On može trčati samo ako je lopta udarena u unutar dvije faul linije. Bod je osvojen svaki put kad udarač optrči sve četiri baze. Kada igrač optrči sve baze kao rezultat samo jednog, svog, udarca to se popularno naziva “home run”.
Momčad u obrani prelazi u napad nakon što izbaci 3 udarača. Igrači se izbacuju tako da se udarena lopta ulovi u zraku ili se baci na bazu prije nego udarač stigne do nje. Ili, pak, kako smo već rekli nakon trećeg strikea.
Povijest softballa u svijetu
Sve je počelo godine 1887. na Dan Zahvalnost u Chicagu, država Illinois. Grupa mladih čekala je rezultate utakmice američkog nogometa izmeuu Yalea i Harvarda. Jedan od njih zgrabio je staru boksačku rukavicu i dobacio je prijatelju, a ovaj mu je uzvratio nečim sličnim štapu od metle. Navodno je, tada GEORGE HANCOCK, najzaslužniji za nastanak ovog sporta, uzviknuo: “Let’s play ball!”.
To se sve zbivalo u staroj gimnastičkoj dvorani, što je Hancocku dalo ideju da stvori novu igru. Napravio je loptu nešto veću od baseballske, te zatim i listu pravila za manji teren i nazvao igru “indoor baseball” tj. verzija baseballa u dvorani.
Tijekom zime 1887.g. igra je postala popularna u Chicagu, pa se organiziralo nekoliko turnira u različitim dijelovima grada. Zapravo, sve se odvijalo tako brzo da se u proljeće i ljeto 1888.g. počelo igrati vani (outdoors). Tako je i ime igre promijenjeno u “outdoor baseball”. U nekoliko godina sport se proširio diljem zemlje, a 1889.g. Hancock je izdao, po prvi put, knjigu pravila. Kako se igra širila, tako su se pravila mijenjala, pa se koristilo previše različitih veličina palica i loptica. 1933. godine ASA (American Softball Association) sastao se da bi utvrdio standardna pravila i dodijelio, po prvi puta, ovom sportu ime SOFTBALL. Tada se u svijetu igralo sa jednim setom pravila. Igra se proširila u druge zemlje tijekom Drugog svjetskog rata, a 1953.g. osnovan je i ISF (International Softball Federation), čiji je član od 1992.godine i HSS (Hrvatski Softball Savez). Najveće priznanje softballa je bilo 1996. godine u Atlanti kada je softball priznat kao olimpijski sport. Prvu zlatnu olimpijsku medalju osvojile su, naravno, Amerikanke.
Softball igraju i žene i muškarci u više od 70 zemalja svijeta. Samo u SAD-u godišnje 26 milijuna odraslih, mladih, žena i muškaraca igra softball. Postoje dvije verzije softballa : SLOW PITCH i FAST PITCH. Fast pitch je uobičajeniji, te se u Hrvatskoj ta verzija jedino i igra.
Povijest softballa u Hrvatskoj
Softball je izvorni američki sport s natjecanjem dviju ekipa po devet igraca čiji je krajnji cilj što više puta osvojiti protivničku bazu. Nastao kao dvoranska izvedba baseballa krajem devetnaestog stoljeća u Chicagu, danas je u programu olimpijskih igara (od Atlante 1996.) i igra se u više od 70 zemalja svijeta uključujući Kinu i Japan. Samo u Sjedinjenim americčkim državama, softball, igra 26 milijuna mladih ljudi, ali i osoba zrele dobi oba spola.
Na europskom području počeo se igrati sedamdesetih godina zahvaljujuči prvenstveno posadama američke mornarice u NATO bazama te krajem 20. stoljeca najjače ekipe stasale u Nizozemskoj, Italiji i Češkoj.
_
Softball se u Hrvatskoj pojavljuje početkom sedamdesetih u Splitu osnutkom ženske softball sekcije u sklopu Baseball kluba Nada. Tek devedesetih godina i drugi baseball klubovi počinju njegovati softball. Medju njima Baseball softball klub “Princ – Dugave” iz Zagreb, Baseball klub “Olimpija” iz Karlovca i Baseball softball klub “Vindija” iz Varaždina. Godine 1993. sva četiri kluba u Varaždinu organiziraju prvo hrvatsko prvenstvo, koje su osvojile tada već iskusne igračice softballa BK “Nada” iz Splita. Iskustvo koje su stekle mlade igračice softballa, ali i i zanimanje sportske javnosti za ovaj sport bio je dovoljan poticaj da se 1994. godine osnuje Hrvatski softball savez. Tako je 28. svibnja 1994. u Zagrebu, u Dugavama održana Osnivačka skupština saveza na kojoj je usvojen Statut i izabrano vodstvo. Za prvog predsjednika Saveza imenovan je Pero Čizmić koji tu duznost obnasa i danas (2005.). Za glavnog tajnika izbran je Hrvoje Knezek s mandatom od 1994. do 1998. Iste 1994. godine Hrvatski softball savez postaje redovni član Hrvatskog olimpijskog odbora i Medjunarodnog softball udruzenja (International Softball Federation).
Godine 1996. Hrvatski softball savez postaje i redovni član Europskog softball udruženja (European Softball Federation).
Na prijedlog vodstva Saveza godine 1994. organizirana je prva hrvatska softball reprezentacija s ciljem odlaska na 8. svjetsko prvenstvo koje se održavalo u St. John’s, Newfoundlandu u Kanadi (od 29. srpnja do 7. kolovoza 1994.). Tako su prve hrvatske reprezentativke u softballu, Dunja Bonacci, Iva Bosiljevac, Maja Čizmić, Biljana Dabac, Smilja Drobac, Valerija Jerončić, Anica Knezek, Ivana Ljubetić Dinka Novak, Vlatka Obradović, Doris Praničević, Maja Rosić, Martina Šikić Jelena Tomić, Silvana Tvrdić i Maja Vrbanić s vodjama ekipe i trenerima Cindy i Jeffrey Warner porijeklom Amerikanci, “odradile” u Kanadi prvo svjetsko prvenstvo za Hrvatsku. Prvo iskustvo na medjunarodnom planu se pokazalo kao motiv za jačanje hrvatske lige i osnivanje novih ženskih softball klubova, Medvednica i Hrvatski dragovoljac u Zagrebu, te Storks u Sisku.
Godine 1995. održan je i prvi Kup Hrvatske na kojem je sudjelovalo pet klubova: SK”Princ – Dugave” i BSK “Medvednica” iz Zagreba, BK Nada iz Splita, BSK Olimpija iz Karlovca i BSK “Vindija” iz Varaždina. Naslov najboljih osvojile su softballasice “Princa – Dugave” iz Zagreba.
Iste 1995. godine mlade softballasice iskusile su i prve kvalifikacije za Olimpijske igre Atlanta 1996. na kojima se softball predstavio kao sport, susrevši se u Haarlemu u Nizozemskoj s daleko iskusnijim igračicama s europskog i afričkog kontinenta.
Prvi put na Europskom prvenstvu za seniorke hrvatska softball reprezentacija sudjelovala je u Pragu u Češkoj, od 30. lipnja do 6. srpnja 1997. godine. Napredujuci u svom razvitku hrvatski je softball proširio svoje članstvo i ugled u hrvatskom sportskom okruženju. Razvijajuci domaću konkurenciju hrvatski softballašice 2000. godine osnivaju Interligu sa Slovenijom kojoj se sljedećih godina priključuju Madjarska i Italija. Sljedeće 2001. godine zagrebački klubovi se udruzuju u Zagrebacki softball savez i po prvi put organiziraju Prvenstvo Zagreba (2001.).
Prvi muški softball klubovi u Hrvatskoj osnivaju se od godine 2001.: “Medvednica Mrki medvedi” i “Purger” iz Zagreba, te “Sisak Storks” iz Siska. Po uzoru na svoje iskusnije kolegice softballašice, organiziraju 2001. prvo Hrvatsko prvenstvo i prvi Hrvatski Kup za muške. Naslov pobjednika hrvatskog prvenstva odnio je klub “Medvednica Mrki medvedi” iz Zagreba.
_
Radeći istodobno na izobrazbi svojih trenera i sudaca, Hrvatski softball savez u suradnji s Hrvatskim olimpijskim odborom i Hrvatskom olimpijskom akademijom godine 2004. školuje prvu generaciju trenera softballa u Hrvatskoj, Branka Bilandžija, Maja Čizmić, Stjepko Devald, Fedra Grenjo, Vladimir Hajak, Branko Hudin, Lejla Husedjinović, Lea Juraić, Edna Pečenković i Jelena Tomić.
Poduzetni sportski dužnosnici u softballu aktivno su uključeni u svae područja domaćeg i medjunarodnog sportskog života. Tako Hrvatski softball savez od 2002. godine ima svojega predstavnika u Izvršnom odboru Medjunarodne softball federacije (ISF), Jelenu Tomić i članicu Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO), Maju Indjić, te dopredsjednika Europskog softball udruženja (ESF) Roberta Milosavljevića.
