Češka iz Antonellinog kuta…

Od 20.8. do 25.8. održan je turnir u Ostravi, Češka. Jedan od sudionika tog turnira bila je i ekipa iz Zagreba, PRINC. Put je započeo vrlo rano za one koji su išli spavati u noći sa subote na nedjelju ili vrlo kasno za one koji su ostali budni.

Čim se bus pojavio znala sam da ne bude dobro jer nas je sve skupa skoro zgazio i jedva zakočio. Već prilikom pakiranja stvari naišli smo na problem. Pokušajte pogoditi koji sa 15ak cura u minijaturnom busu. Naravno, malo smo bili kratki s prostorom. Ali i to se riješilo, potrpali smo sve u bus i krenuli u „vojni pohod“. Put je bio beskonačan, barem se tako činilo. Nakon nekih 12ak sati vožnje došli smo na odredište. U krasan kamp sa malim drvenim kućama. Rasporedili smo se u sobe, ja sam završila sa Dorom, Tirom i Ajdom, i mišem, ali o njemu ćemo kasnije. Zauzeli smo 5 kućica koje su s obzirom na sve bile sasvim pristojne osim što je bilo viška stanara što smo shvatili nakon 2-3 noći, kako tko.

Prva tekma nije baš najbolje završila, završila je prerano, u petom innigu rezultatom 7:0, ali nažalost ne za nas. Slovakinje su nas pobijedile nekim čudom, obrana je još bila solidna, ali nam je štekao napad što će se vidjeti i u ostatku turnira. Nakon tekme pričekali smo nekoliko dugih sati na otvorenje turnira na kojem smo upoznali Slanu Aleks(ili je Alex), vrlo simpatičnu djevojčicu koja nas je pratila i navijala za nas tijekom turnira. Drugi dan čekala nas je tekma protiv Britanki. Došli smo do prvih bodova, ali ne i do pobijede. Treći dan turnira počeo je tekmom protiv Šveđanki, koje su osvojile turnir. Barbi je prvi put, čini mi se, igrala prvu bazu. Tekmu smo izgubile tek sa dva razlike, bile smo tako blizu. To nam je dalo snage i motivaciju za sljedeću tekmu toga dana, protiv Poljakinja. Nekim čudom smo počele udarati kako treba, i krenuli su bodovi, jedan po jedan. Utakmica je završila nakon 5 inniga. Sljedeći dan čekao nas je okršaj s Dankinjama koji nije bio lak s obzirom na Nadjinu ozljedu i odlazak Eme i Katarine. Ali nekako smo izdržale, i sve je bilo super, mislim da smo čak i vodile sve dok kiša nije pala taman prije našeg napada u trećem innigu. Nakon pauze odlučeno je da će se igrati još samo dva inniga koja su nam falila da vratimo prednost. Pobijedile su nas jedan razlike. Osjećalo se razočaranje u zraku. Zadnja tekma protiv Grkinja bila je napeta, one su imale zadnji napad i dobro su ga iskoristile. I opet smo izgubile jedan razlike. Bilo je suza prije tekme i puknutih rukavica, koje je Nikica uspješno popravio, za vrijeme tekme i poslije tekme. Zadnje dvije tekme bile su najteže, što zbog brojčano oslabljene ekipe što zbog ozljeda nekih. U jednom trenutku sam morala trčati malo u lijevo, pa malo u desno vanjsko pa malo na prvu i tak. Najdraži dio svih tekmi mi jebio trenutak kad je Nadja koja jedva hoda odigrala double play, svaka čast, a nisu bio ni loš Barbin home run preko ograde.

Sjećate se onog miša kojeg sam spomenula? E pa nije bio miše nego miševi. U svakoj kućici po jedan. Mali mišići izazvali su puno vrištanja i skakanja po sobi i kuhinji i malo spavanja. Ema ih je uspješno ulovila uz pomoć Mandića i Marka i još nekih. Nažalost, Ema je otišla prerano jer su se mišeki vratili, ali ovaj put smo bili pametniji i lagano ih ignorirali (naglasak na lagano, pokušali smo ih ignorirati, ali nije baš išlo). Osim miša u kampu je bio i veliki trampolin koji smo okupirali, posebno Mandić i Sara. Na trampolinu su se održavale instrukcije iz padanja, okretanja i ne znam čega sve ne. Naša mala maskota Sara neprestano je tražila nekoga da joj se pridruži u skakanju, to je najčešće bila Tira, a Doru nije htjela pustiti van s trampolina –  svima je to bilo smješno osim Dori. Jednu večer odlučili smo se počastiti roštiljem. Većina je pomagala oko pripremanja (oni koji nisu, znaju tko su :P). Ja sam rezala rajčice i usput sam ih pola pojela, bilo mi je teško odoljeti. Uspjeli smo dočekati roštilj oko pol 22 na večer. Zadnji dan proveli smo na terenu, ujutro smo napustili kamp, iako nas je bilo nekoliko manje u busu, opet smo jedva potrpali stvari. Na terenu su se održavale baseball i softball tekme. Malo smo gledali jedne, malo druge. Meni su osobni bili zanimljiviji bejzbolaši i bio je jedan jako zgodan. Oko 19 navečer strpali smo se u bus, u kojem je Doru i mene dočekalo neugodno iznenađenje. Nekoliko prednjih redova je bilo spušteno i Dorin jastučić nije bio na svom mjestu.

FUJ!!! Tko god da ga je dirao…..FUJ! Nadam se da moj nije iako ništa nije sigurno. U Zagreb smo došli oko pola 7 ujutro, ostavili smo Barbi i Ajdu na Glavom i poslali ih za Sloveniju. Došli bi mi i ranije da je vozač znao gdje treba voziti te da nije lutao sat i pol između češke i slovačke granice.

The end