Europski Kup Prvaka, Bugarska

Dugo smo čekali taj turnir, i napokon ga dočekali. U ranim jutarnjim satima nšsli smo se na starom mjestu i svi od reda uzbuđeni jedva smo čekali polazak. Kada smo krenuli nismo mogli dočekati da stignemo. U autobusu je vladala odlična atmosfera.

Nakon kratkog spavanca prvim zraka sunca u autobusu svi smo se probudili i počeli zabavljati na razne načine. Neki su kartali, igrali PSP dok su drugi igrali psihijatra i pričali. Nakon sati i sati vožnje došli smo tek na granicu Srbije gdje su dragi nam vozači, zaboravili naše putovnice na granici. Bilo je vrlo zanimljivo vraćati se u rikverc po autocesti punoj automobila. Nakon sto smo čekali i čekali putovnice mogli smo napokon krenuti i to u pratnji policije. Policija nas je pratila cijelim putem kroz Srbiju a mi smo uživali gledati kako se auti sklanjaju sa puta samo kako bi nas autobus mogao proći ispred. Osjećali smo se vazno.. Još smo naravno zalutali par puta ali na to smo već navikli. Pokupili smo Antonellu u glavnom gradu Sofiji i zaputili se u Blagoevgrad. Kada smo napokon nakon 17 sati vožnje stigli u hotel svi smo bili oduševljeni smještajem. Osim što je bio lijep i moderan, imao je WiFi na svakom katu i sobe su bile jako velike (barem Tihanina, Helenina i moja ;)). Kako je vec bilo kasno pojeli smo pizzu i otišli spavati u ponoć. Sljedećeg dana čekala nas je prva utakmice protiv Poljeske ekipe koju smo prošle godine pobjedili te smo očekivali otvoriti turnir prvom pobjedom. Nažalost to nam nije pošlo za rukom. Uz loše udaranje i umora igračica od puta tekmu su pobjedile poljakinje 4:1. Bile smo tužne zbog toga no nismo se dale obeshrabriti. Istu večer otisli smo u obližnji restorant gdje smo trebali papati finu papicu medjutim lošim sporazumjevanjem s konobarom umjesto pilećih batka Tiha i ja dobile smo pileće trtice. Samim time sto smo znale što je to nije nam se svidjelo a po okusu još manje. Nakon toga naručili smo pileća tj prepeličina krilca, a pilećim trticama obradovao se maleni peso lutalica. Sljedeći dan čekale su nas ekipe Francuskih Comanchesa i vrlo jakih Španjolki. Utakmice su zavrsile rezultatom 2:14 u njihovu korist i 3:14 takodjer ne u našu korist. Iza nas su bile najteže utakmice i dalje smo se nadali pobjedama. Tako je i bilo. Sljedeci dan pobjedile smo Bugarke rezultatom 9:2 uz odličnu igru, pitchanje i udaranje. Još nas je jedna pobjeda čekala u 15:30 protiv Grkinja koje smo pobjedile rezultatom 15:0. Bila je to odlična igra koja je trajala svega 50 min. Bile smo vrlo sretne i ponosne na sebe i spremne na treću pobjedu u nizu koja nas je čekala sljedeći dan protiv Rumunjskih Angelesa. Rezultat je bio 9:2. Nabrijane zbog tri pobjede željelema pobjediti London ALondon Angels britanke što nam je umalo pošlo za rukom. Tekmu smo od 11:4. Bila je to za nas posljednja tekma. Usprkos omjeru pobjeda i poraza bio je ovo jedan vrlo dobar i poučan turnir u vidu igranja softballa ali jedan odličan cak i najbolji turnir IKADA u vidu zabave, druženja i odlične atmosfere. Uz Bugarke koje su bile odlične domaćice svaki smo se dan zabavljali na terenu a dobar provod i zabava nije izostala ni kada smo se vratili u hotel. Jos jedna stvar koja je bila super na turniru je to sto je na kraju svakog dana netko od nas dobio nagradu od trenera za MVPa utakmice. Svakog dana poslje tekmi bile smo u iščekivanju tko će danas dobiti zlatni tanjurić. Tako je prvog dana MVPa osvojila Tihana sa odličnim pitchanjem a nakon toga osvojila je jos dvije nagrade. Takodjer nagradu je dobila Helena i to dvije zbog odličnog udaranje i igranja outfielda. Treću nagradu dobila je naša Antonella zbog dobrih udaraca i Tira takodjer zbog tripla i Homeruna! Nagradu je još dobila Petra zbog udaranja na utakmici protiv Bugarki – i AVG čak 1.000, imala je 4/4 udaraca, te Martina zbog prvog hita i prvog RBI na turniru, naravno i Barbi koja je cijeli turnir odlično odcatchala i taj dan zamalo udarila dva homeruna i ja zbog udaranja. Najviše nagrada osvojila je soba broj 46 a.k.a Mansion- čak 6 nagrada! I cijeli moj četvrti kat koji je imao čak 8 zlatnih tanjura kada je došlo vrijeme polaska svi smo bili tužni jer smo znali da je kraj jednog predivnog turnira. Svi smo bili kao jedna velika softball obitelj i neopisivio mi je drago zbog toga. Osim odlične zabave i veselja odlično smo se provele i na terenu igrale, podrzavale i navijale jedna za drugu i to je ono sto čini čari ovog timskog sporta. Pozdravile smo se sa svima tamo i u 20 sati krenule nazad prema Zagrebu. Prije toga čekalo nas je 15 sati vožnje koje smo proveli većinom spavajući. Neočekivano brzo stigli smo u kišni Zagreb te se raspršili svako svojim putem. Sada nas ponovo čeka zajedničko treniranje i igranje u sezoni a onda ponovo teretana po zimi i jos jači rad kako bismo sljedeće godine na kupu bile jos jače i bolje i spremnije za sve sto nas čeka na putu do TOP 4! Ovaj turnir zauvijek će mi ostati u preljepom sijećanju!

#Michaela

Pogledajte filmiće o turniru:
http://youtu.be/gLyqZHIU0EQ


Zabava u busu – call me baby

Ovo je filmić o odradi klađenja, Mandić je izgubio, mislio je da je u pravu, ali ipak nije…

 

Pogledajte slike s našeg veselog putovanja