Bio je to 15. veljače, i vrijeme kada ću krenuti u novu avanturu.
Moje putovanje do Hrvatske je trajalo oko pet sati, i imala sam malih problema s Mađarskom policijom. Na moju sreću google prevoditelj je spasio dan. Kada sam stigla u Zagreb dvoje domaćih trenera (Petra i Nikica) su me već čekali, te su me s velikim smiješkom pozdravili. Prvo su mi pokazali stan u kojem ću živjeti sljedećih godinu dana sa još jednim volonterom koji se zove Patrik, i dolazi iz Slovenije. Stan je lociran u predivnom djelu Zagreba znanom kao Špansko. Na ovoj lokaciji ima mnogo parkova i igrališta za djecu. Predivno je. U prvom tjednu smo već imali tri treninga u velikoj dvorani, u kojoj su bili skupa cure i dečki. Naši treninzi se sastoje od softball vještina i tehnika, te od odlaska u teretanu i dizanja utega koje se odvija dva puta tjedno. Trenutno u Slovačkoj nije dozvoljeno treniranje, igranje i natjecanje u softballu. Imajući to na umu jako sam sretna što mogu tenirati. Osjećam se kao da sam u raju. Ne mogu dočekati da izađem na teren i da počnem ovu novu sezonu.
Još jedna zabavna stvar je da sam bila u mogućnosti pomoći na treninzima od djece. Djeci je dozvoljeno treniranje samo vani, pa smo Patrik i ja pomogli na dva treninga ovaj tjedan. Djeca su jako slatka i jedva čekam imati još treninga s njima.
Zadnja stvar koju želim podijeliti s vama je da je klub organizirao planinarenje u nedjelju. Odveli su nas na Sljeme koje je najviši vrh Medvednice, locirane blizu Zagreba. Sve u svemu, ljudi su ovdje jako prijateljski nastrojeni i do sada sam jako uživala.
